Veza na daljinu (kako smo uspjeli, ljubomora, savjeti i sl)
Dating > Veza na daljinu (kako smo uspjeli, ljubomora, savjeti i sl)
Last updated
Dating > Veza na daljinu (kako smo uspjeli, ljubomora, savjeti i sl)
Last updated
Click here: ※ Veza na daljinu (kako smo uspjeli, ljubomora, savjeti i sl) ※ ♥ Veza na daljinu (kako smo uspjeli, ljubomora, savjeti i sl)
Van njih, u tinjajućim brdima smeća i plastike caruju pacovi. Miki urii, pelar iz Kupinova 104 Muskarci i ene su predodreeni za razvod braka u 50%. S upornom odlučnošću, on uzlete mašte pretvara u stvarnost.
A balance of night and day, a balance of light and dark Tonight I seek balance in my life as it is found in the Universe. Temelj dru{tvenog ustrojstva jednog plemena bilo je pojedina~no i krvno rodoljublje. Breskva, suve sljive, kajsije, tresnje popravljaju emocionalnu nestabilnost. Unistavanje jezike kulture ne moe se poboljsati poloaj ene u drustvu i njena ravnopravnost. Pošto vode u ljudskom telu ima više od 75%, vogel kristal, zbog svoje rezonance sa vodom, predstavlja savršeno sredstvo prenosa suptilnih energija u fizičko telo.
Nisam dugo znao kako je uopšte za to saznala jer smo došli kad ona, već više puta potvrđeno, spava. Imate hladno i samouvjereno držanje koje vam može puno koristiti jer njime možete skriti vaše povremene frustracije koje vam donosi neuspjeh. Uzvieni tako er veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.
Magija Iz Različitih Krajeva - Saslušan Tači Tužilac EULEX-a Maurizio Salustro sas- lušao je kosovskog premi- jera Hašima Tačija pred početak suđenja Fatmiru Ljimaju, optuženom za ratne zločine u logoru OVKu seluKlečkatokom rata na Kosovu 1999. Slavni talijanski liječnik i botaničar Matiole, u XVI.
Autor: Safijurrahman el - Mubarekfuri Sarajevo, 2001 - 1422. Visoki saudijski komitet zs pomo Bosni i Hercegovini; knj. ISBN 9958 - 880 - 10 - 9 COBISS - ID 521734 U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog PREDGOVOR Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. El - Enam, 153 Uzvi{eni Allah tako er veli: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Ez - Zumer, 9. Uzvieni tako er veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. Et - Tegabun, 8 Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upuuje najboljoj uputi: Reci: Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj El - Enam, 57 , naeg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvienija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. Jer, najvredniji je, najuzvieniji i najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla en i podudaran s ~asnm erijatom. Ez - Zarijat, 56 Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vrenje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost drutva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastojei valorizirati na iman, naa djela i razmiljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezujui dunjaluk sa ahiretom, ivot s onim to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogue zanemariti, pogotovo uzimajui u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade nae brae u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom i malom, muku i ensku. Svako od njih moe zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah dao,oboruavajui se spoznajom i nalazei pravi put pomou Allahova svjetla. Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto ii nou kao i danju, s nje skree samo onaj ko je propao- veli Poslanik, a. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. S njim je Allah izveo ~ovje~anstvo iz tmine i zablude na pravi put, put vlasnika svega to je na nebesima i na Zemlji. A zar se sve ne vraa Allahu?! Razlozi za neprekidnu ljubav nalaze se u li~nosti, karakteru i djelu Resulullaha, a. Muslimane i danas ~vrsto povezuje velika i neograni~ena ljubav prema Poslaniku, a. Otuda onaj ko ga voli, ~ita i pi{e o njemu. U sjedi{te Rabite po~eli su prispijevati radovi napisani arapskim, urdu i drugim jezicima. Na konkurs je prispio 171 rad, od ~ega: 84 studije na arapskom jeziku, 64 studije na urdu jeziku, 21 studija na engleskom, jedna na francuskom i jedna na hamitskom afri~kom jeziku. Stru~na komisija pro~itala je i prou~ila sve radove i odabrala pet najboljih, ~iji su autori i dobili nagrade. Vrijednost nagrade je 50 000 saudijskih rijala; 2. Vrijednost nagrade je 40 000 saudijskih rijala; 3. Nusajr Ahmed Nasir, rektor Islamskog univerziteta u Pakistanu. Vrijednost nagrade: 30 000 saudijskih rijala; 4. Rabita je objavila imena pobjednika na Prvoj azijskoj islamskoj konferenciji u Kara~iju, mjeseca abana, 1398. Ovaj doga aj proslavljen je u Meki, na sve~anosti koju je organizirao emir Saud ibn Abdul - Muhsin ibn Abdul - Aziz, zamijenik namjesnika okruga Meke, 12. Sekretarijat Rabite je na toj sve~anosti obznanio da e {tampati nagra ene studije na nekoliko svjetskih jezika. Shodno tome, nudimo po{tovanom ~itaocu prvijenca ovih studija, prvonagra eno djelo autora {ejha Safijjur rahmana el - Mubarekfurija, profesora Selefijskog univerziteta u Indiji. Allah je divan Gospodar i divan Pomaga~! Neka je salavat i selam na na{eg Resulullaha, a. Generalni sekretar Rabite Muhamed ibn Ali el - Harekan PREDGOVOR Siretu Resulullahi, a. Time su se hranili i bili prekoreni tek toliko da se zna da su ljudi, a ne meleki; mogao si ih ~uti kako govore: Postoji jedna velika pustinja u ~ijem zagrljaju odrsto{e ljudi koji prihvati{e islam i ponesoe ga prostorima nastanjenim mrakom, razgonei ispred sebe tminu i neznanje. Dosadanja historija ne pozna li~nost poput Resulullaha, a. Niko nije bio milostiviji od njega, irokogrudniji i razumniji, i niko od ljudi nije mogao doku~iti kao on, izvanzemaljska zna~enja. Stoga je Resulullah, a. Islam mu je bila vjera, a Kuran vodilja. Uz ovo emo spoznati da ~ovjek nije u stanju dostii visoke moralne ciljeve i ljudske vrijednosti, osim po uzoru na Resulullaha, a. Kad u e{ u tu ba~u, osjea{ da sve oko tebe die i kao da kuca jednim srcem. Potom, i ne htijui uvijek, ~italac pada pod njegov utijecaj, pa se postepeno humanizira. On ima rje{enje za svaki problem, nudi izlaz iz svake te{ke situacije i ukazuje na osvjetljenje staza kojima treba kretati. Dok ~itamo Resulullahove, a. Kad u svoj tekst unese novu ideju, ona odjednom, kazana njegovim rije~ima, daje novi smisao. Ono {to smo prema njemu izvrili - i on je prema nama ispunio. U njegovom jeziku nema brztalnog govora, nema cini~nog i dvosmislenog zna~enja, nema crnog humora. On ne dozvoljava sebi da, kao drugi, pusti jeziku na volju. On govori srcem koje zra~i imanom i Kuranom. Njegova sjena treba ga pratiti poput savjesti koja prati razum. Svjesno ne smijemo pobjei od Reulullaha, a. Na ummet ima vjeru i Poslanika kakve nema ni jedan drugi narod. Ovo su rije~i koje poja~avaju ~ovjekov iman. Izgovorila ih je osoba koju je odgojio na vo a i prvi u~itelj, s. Me utim, ima nekoliko knjiga o Resulullahovom, a. Stoga je djelo Er - Rahikul - Mahtum dobilo prvu nagradu na Rabitinom konkursu Za najbolju Siru. Allah zna ta je u namjeri svakog ~ovjeka! Hvala Allahu, Koji ga je poslao da svjedo~i, da obraduje, da opominje i da poziva svome Gospodaru, nosei svjetiljku koja sija. Hvala Allahu, Koji je dao da u naem Poslaniku, a. Dragi moj Allahu, blagoslovi, i salavat i selam donesi na naeg Poslanika, a. Podari im izvore Svoje milosti, Svoga zadovoljstva i opskrbe! Smatram da e ovaj trud biti plodonosan i od velike vrijednosti za budue generacije. Salavat i selam na Allahovog Poslanika! Na kraju, rei u ne{to ukratko o svome radu: Prije nego sam po~eo pisati ovaj rad, smatrao sam da on treba biti srednjeg obima. Doga aje i zbivanja sam promatrao s vi{e razl~itih aspekata, dok nisam prihvatio da u kosturu mog rada bude ono to je najjasnije i po mom miljenju najta~nije. Konkurs je raspisala Islamska svjetska liga Rabita. Prevoditeljica POLO AJ ARAPA I ARAPSKIH NARODA Siretu Resululah, a. Stoga nije mogue u potpunosti do~arati veli~anstvenu mo Allahove objave, osim ako se uporedi stanje koje je prethodilo Objavi, donosimo poglavlje o arapskim narodima i historijskim zbivanjima prije islama, a onda i poglavlje o historijskim prilikama vremena u kojem se pojavio Muhammed, a. Ovim imenomje od najstarijih vremena nazvan Arabijski poluotok, kao {to su istim imenom nazvani stanovnici ove zemlje, koja je postala njihovom domovinom. Sa sjevera grani~i sa Sirijom i dijelom Iraka. Povrina mu je izme u milion i milion i tri stotine kvadratnih milja. Vezano je uz njih i kopnom i morem. Njegova sjeverozapadna granica predstavlja kapiju za ulazak u Afriku, a sjeveroisto~na granica klju~ je za Evropu. Isto~na, pak, otvara vrata nearapima, te je tako veza s Indijom i Kinom ujedno veza s Dalekim istokom. Svaki od ovih kontinenata vezan je s poluotokom morskim putem koji la e i brodovi vodi pravo u luke na poluotoku. ARAPSKI NARODI Histori~ari dijele Arape na tri grupe prema porijeklu: 1. Arapi El - Baide, ili Arapi starosjedioci tog poluotoka, o ~ijem porijeklu nema dovoljno pisanih podataka. To su, u stvari, Arapi beduini; 2. Arapi El - Mustarebe, koji su porijeklom od Ismailai zovu ih Arapi Adnanije. Arapi Kahtanije ili El - Arebe doli su s juga Arabijskog poluotoka. Njihova kolijevka je Jemen. Sirije, Palestine i Jordana. Pleme Kehlan raselilo se iz Jemena po ~itavoj Arabiji i to prije poplave izazvane pucanjem brane Sejul - Arim. Postali su ~uveni trgovci,ali im trgovina propada nakon to Vizantija zauzima pomorski put, a kopneni put je uniten poslije zauzimanja Egipta i Sirije. Me utim, stalno su se takmi~ila, natjecala koje e biti bolje i koje e stei veu slavu. Stalno je me u njima vladao duh rivalstva. To su: EL - EZD Prema naho enju njihovog starje{ine, Imran bin Amr Muzejkaba, oni su se selili na sve strane. Putovali su od Jemena do sjevera Arabije. Postoje evidentirana mjesta u kojima su se nastanili nakon posljednje seobe. Nastanio se izme u dva mjesta: Es Salebije i Zi - Kar. Kad mu je odrstao sin, i oja~ao, krenuo je u svijet. Do{ao je u Medinu i tu se nastanio. Nastanio se u Merri Ez - Zahran. Imran bin Amr nastanio se u Omanu sa svojim potomcima i oni su ogranak plemena Ezd u Omanu. LAHAM I D IZAM Od prvog plemena je potomak Nasr bin Rebia, od koga potje~u kraljevi Menazire u Hajri. BENU - TAJJ Nakon odlaska El - Ezda, Benu - Tajj krenu{e na sjever. Od nje nemamo nikakvih tragova. Pleme Kudaa potje~e od Humejra, ima i razli~itih mi{ljenja o njegovom prijeklu. Oni su napustili Jemen i naselili se u pustinji1 Es - Semave na rubni dijelovima Iraka. ARAPI MUSTAR EBE Oni potje~u od pradjeda Ibrahima, a. Iskopine i batina tog, historijski zna~ajnog, mjesta detaljno su opisane i sa~uavne u knjigama. Tako er, sa~uvani su i zapisi o prijeklu porodice Ibrahima, a. Palestinu je odabrao kao centar svog misionarsta, a povremeno je putovao u druge zemlje i opet se vraao. Hrane nestade, a i voda se potro{i. Buharija u svome predanju jasno tvrdi da je to pleme nastanilo podru~je dana{nje Meke poslije ro enja Ismaila, a prije njegovog punoljetstva, kao i to, da su oni i ranije silazili s brda u to dolinu, ali zbog nepostojanja vode nisu je ranije naselili. Es Saffat, 103 - 107 U knjizi postanka navodi se da je Ismail stariji od Ishaka trinaest godina. Pri~a svjedo~i da se ovaj doga aj desio poslije ro enja Ishaka, jer je prva vijest o Ishaku spomenuta poslije u cijelosti pri~e o Ismailu. Ova pri~a spominje najmanje jedno Ibrahimovo putovanje prije Ismailove punoljetnosti, a tri ostala putovanja opisuje Buharija, preneseno od IbnAbbasa, r. U me uvremenu mu je majka umrla, a desilo se da se i Ibrahim, a. Potom se Ibrahim, a. Krenue jedan prema drugom, kao sin prema ocu i otac prema sinu nisu se poznavali, ali su se osjeali. Njihov susret napokon se dogodi nakon toliko dugo vremena. Teko da bi mogao stari otac sakriti svoje suze - radosnice pred sinom, ili pak, ~estiti i dobri sin svoju sreu pred ocem. Utom periodu sagradi{e temelje na kojima podigo{e Kabu. Sva su u po~etku boravilau Meki. Bavili su se trgovinom. Nakon nekog vremena, ova plemena raseli{e se po ~itavoj Arabiji, pa i van nje. Uglavnom su pala u zaborav, izuzev Nabitova i Kajdarova plemena. Taj narod osnova jaku vlast kojoj se pokori{e okolna plemena. Prijestolnica im je bila u Batri. Niko se nije usu ivao suprotstaviti im se, sve dok ne do o{e Viznantinci, koji ih pokori{e. Njihovoj lozi pripadaju Adnan i njegov sin Mead. Preko njega su Arapi Adnanije zapamtili svoje porijeklo. Adnan je dvadeset i prvi predak u uzlaznoj porodi~noj lozi Resulullaha, a. On je imao ~etvero djece, od koje su nastala ~etiri plemena, i to: Ijjad, Emmar, Rebiat i Mudar. Zadnja dva plemena brojna su i veoma poznata u historiji po slavi ~uvenosti. Pleme Rabiat porodilo je zna~ajne historijske li~nosti predislamskog doba. To su: Esed ibn Rebia, Anzeh, Abdul - Kajs, dva Vailova sina - Bekr i Taglub, zatim Hanife, i drugi. Od Ilijasa ibn Mudara su: Temim ibn Merre, Huzejf ibn Mudrike, Benu - Esed ibn Huzejme i potomci Kenaneta ibn Huzejme. Od Kenaneta potje~u Kurej{ije, i to sinovi Fihr ibn Malika ibn Nadara ibn Kenaneta. Ja sam, dakle, najbolji i po osobinama i po porijeklu. Potomci Bekr ibn Vaila, Abdul - Kajs i potomci Temima naseli{e se u Bahrejnu i tu ostado{e. Benu - Temim nastanie se u Basrijskoj pustinji. U Taifu se nastani pleme Sekif, a pleme Havazin isto~no od Meke, na obroncima Evtasa, na putu izme u Meke i Basre. Benu - Esed naseli se isto~no od Tejme i zapadno od Kufe, a izme u njih su bile kue Buhtura iz plemena Tajj. Udaljenost od njih do Kufe iznosila je pet dana hoda. Zubjan se nastani izme u Tejme i Havrana. U Tuhami ostade porodica Kenanet, a Meku i njenu okolicu nastani{e Kurejije, koje je okupio i ujedinio Kus ibn Kulab. Zahvaljujui njemu, pleme Kurej{ postade ~uveno i ugledno jo{ prije islama. Samo rijetki plemenski poglavari bili su podre eni krunisanom kralju. Krunisani kraljevi bili su vladari Jemena, te Ali Gassana i El - Hire. Ostali vladari Poluotoka nisu imali krunu. VLAST U JEMENU Najstariji narod za koji se zna u Jemenu od Arapa El - Aribe jeste narod od Sabe. O njima se dosta saznalo po arheolo{kim iskopinama Evra iz 25. Visok stepen civilizacije dostigli su u 11. Njihovo razdoblje mogli bismo podijeliti u ~etiri perioda: 1. To je period koji je dosezao do 650. Vladari tog perioda nazivali su se Tvrdi Sabejci. Njihova prijestolnica bila je grad Sarvah, ~ije ru{evine postoje na dan hoda zapadno od grada Mareba koji se jo{ zove Hariba. U vrijeme sabejskih vladara po~ela je izgradnja ~uvene brane, poznate pod imenom Seddu Mereb, koja je imala veliki historijski zna~aj za Jemen. Drugi period traje od 650. U tom periodu kraljevi su odbacili naziv Tvrdi Sabejci, prozva{e se Kraljevi od Sabe i uze{e za svoju prijestolnicu Mareb umjesto Servaha, ~ije iskopine postoje ezdesetak miljaisto~no od Sane. Trei period traje od 115. Sabom zavlada pleme Humejr, koje pokori grad Rejdan i uze ga sebi zaglavni grad. Promijenie mu ime u Zaffar. Iskopine Zaffara postoje na brdu Midver, u blizini Jerima. Tree, zbog plemenskih sukoba. Taj period obilujeprevratima, sukobima i gra anskim ratovima, to je omoguilo strancima da ih pokore i ostave bez slobode. U to doba Vizantinci u oe u Aden, a uz njihovu pomo Abesinci zauze{e Jemen, prvi put 340. Abesinska vlast potraja do 378. Me utim, u to doba na brani Mareb po~ele su se otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo njeno pucanje, te nastade velika poplava, koju spominje Kuran pod imenomSejlul - Arim, a bila je 450. To je bila velika katastrofa, koja je poru{ila gra evine i raselila naroda. O tom doga aju govori Kuran, a. Vizantinci podigo{e Abesince, pripremie im la e i njih 70 000 iskrca se u Jemenu. Tako Abesinci - krani zauzee Jemen po drugi put, 525. Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od car Abesinije, dok ga ne ubi Ebreha, jeda od Orijatovih vojskovo a, i do e na vlast umjesto njega, nakon to to odobri kralj Abesinije. Ovaj Ebreha je, u stvari, ~ovjek koji e povesti vojsku sa slonom da srui Kabu. On i njegovi vojnici poznati su u historiji pod nazivom Ashabu - l - fil, ili vlasnici slona o doga aju sa slonom bit e rije~i kasnije. Tada dobie samostalnost 575. Perzijski vladar Kisra tada postavi svoga namjesnika u Sani i proglasi Jemen Perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijski namjesnici jedan za drugim, sve do 638. S njegovim prelaskom na islam, prestade perzijska vlast u Jemenu. Niko im nije oponirao sve dok ne ustade Aleksandar Makedonski 326. On ih je razjedinio, a onda su Irakom zavladali kraljevi Tavaifa, ~ija je vlast potrajala do 230. U vrijeme tih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne onbronke Iraka. Njemu se pokorie stanovnici Hire i El - Enbara. Erdiir je uvidio da nee moi direktno vladati u Arabiji i da same Arape nee moi zaustavljati od njihovih napada na pograni~ne krajeve svoga carstva, pa odlu~i da im postavi za vladara Arapa, koji e mu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro doli u borbi protiv Vizantije. On je umro 268. Bio je na vlasti sve dok Perzijanci ne postavie Kabaz bin Fejruza. U njegovom periodu pojavio se Mazdak, koji po~e propagirati nihilizam. Sljedbenik mu je bio Kabaz, kao i mnogi drugi podanici. Kabaz je poslao vladaru Hire Munziru bin Maus - Semaiu, poziv da se priklju~i tom pokretu i da prihvati njegovu ideju nihilizma. Kisra pozva Numana da mu do e. Ovaj ga uhapsi i baci u tamnicu u kojoj i umrije. Hani to ljutito odbi, na ta mu je kralj Ijjas objavi rat. Ne pro e puno vremena a Ijjas do e upratnji Kisrine konjice i pjeadije. Dolo je do velike bitke kod mjesta Zi - Kar. To je bilo prvi put da su Arapi porazili strance. Desilo se neposredno poslije ro enja Resulullaha, a. Me utim, poslije Ijjasa, Kisra za vladara Hire postavi Perzijanca, a 632. Vlast je preuzeo El - Munzir, zvani El - Marur, koji je vladao samo osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bin el - Velid s muslimanskom vojskom. Njihova vlast spominje se u historiji od po~etka do kraja drugog stoljea, n. Tako je vlast u Meki bila u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su ~ast i ugled zahvaljujui svome ocu i svome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast nad Mekom. Od tada po~e nad mekanskim nebom sjati politi~ka zvijezda Adnanova, kako e pokazati i budua zbivanja. Posebno je to uvezi s doga ajem u bitki Nabukodonosora Buhtanasar protiv Arapa, na Zati Irku. Naro~ito im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Kenanet. Procjenjuje se da je vrijeme Ismaila, a. Prvo: da upute ljude, hodo~asnike, s Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s Mine u Meku. To su ~inili ljudi Benu-Gavs bin Mere, iz porodice Ilijas bin Mudara. Zna~aj odobrenja svodio se na to, da ni jedan hodo~asnik nije smio baciti kamen~ie dok to ne u~ini prvo Sufa. Kad on to uradi, ~ine to i ostali hodo~asnici. Kad bi zavrili bacanje i krenuli s Mine, Sufe bi stale na Akabi i ~ekale da svi hodo~asnici pro u. Kada se prekinuo lanac Sufa, njih je naslijedila porodica Benu - Sad bin Zejd Munat iz plemena Temim. To su obavljali Benu - Advan. Tree: po{tovanje svetih mjeseci - E{huru - l - hurum. O po{tovanju ovih mjeseci vodili su ra~una Benu-Temim bin Adijj, iz plemena Benu - Kenanet. Na obroncima Meke ostado{e porodice Kurej{ i to Hulul, Harm i male porodice razbacane po njihovom narodu, Benu - Kinane. One nisu imale nikakvu vlast u Meki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussaj bin Kulaba. Majka mu se preudala za ~ovjeka iz Benu - Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. Kad je Kussaj odrastao, vratio se u Meku. Mekom je tada upravljao Hulejl bin Habe{e iz plemena Huzaat. Prva verzija Kad je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, ~ast i ugled, a nakon propasti Hulejla, odlu~i da preuzme vo stvo nad Mekom i Kabom. Smatrao je da je on pre~i od Huzaata i Benu - Bekra, jer su Kurej{ije ~istokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je pao dogovor izme u jednog Kurej{ije i ~ovjeka iz Benu Kenaneta o progonu plemena Huzaat i Benu - Bekra iz Meke, pa to i u~ini{e. Huzaat se rasrdi zbog ovakvog poigravanja sa svetim mjestom i poku{a zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj okupi Kurej{ije i Benu - Kenanet da protjera Huzaat iz Meke. Tako se i desilo. Me utim, Huzaat ih istog momenta napade s onim {to su imali pri sebi, ali ih on nadja~a. Presudu o svemu tome je izrekao Jamur bin Arif iz Benu - Bekra, pa je on tada prozvan E{ - e - dah. Ova Vijenica je prema{ila sva o~ekivanja Kurej{ija svojom funkcijom. Vojno vo stvo; organizacija i ustrojstvo vojnih aktivnosti. Svi vojni pohodi organizirani su pod njegovim vo stvom. Pokroviteljstvo i povjerenstvo nad Kabom. Od tog poreza nabavljala se hrana za siromane hodo~asnike. Kussaj je imao starijeg sina, Abduddara, ali je Abdu Menaf bio sposobniji. Kussaj re~e mla em sinu Abdu Menafu: Poslat u te me u narod, tj. Kad je Abdu Menaf umro, njegove poslove naslijedili su mu sinovi. Tada su se Kurej{ije podijelile u dva tabora, te umalo da ne zarati{te. Me utim, uspostavi{e primirje i podijelie me usobno vlast izme u sinova Abdu Menafa i Abduddara. Opskrba vodom i hranom pripade sinovima Abdu Menafa, a Vijenica i ~uvanje Kabe sinovima Abduddara. Oni kockom izvuko{e Hi{am bin Abdi Menafa, koji naslijedi sikajet i refadet opskrbu vodom i hranom , {to je i obavljao do svoje smrti. Kad je Hiam umro, njega naslijedi njegov brat EL - Muttalib ibn Abdi Menaf, a poslije njega naslijedili njegov brat El - Mutalib bin Abdi Menaf, a poslije njega Abdul - Muttalib ibn Hiam ibn Abdi Menaf, djed Resulullaha, a. Poslije njega obavljali su i naslje ivali taj posao sve do dolaska islama. Tada je briga oko Kabe bila u rukama Abbas bin Abdul - Muttaliba. Imali su ustrojstvo vlasti sli~no ustrojstvu u nekim zemljama danas. Imali su vijee i zasjedanje parlamenta. Evo slike tih vladajuih funkcija: 1. ~uvanje nacionalne - plemenske zastave, to je radilo pleme Benu - Umejje; 6. Zadatak tog posla izvravali su Benu - Mahzum; El - Kubbe ; 7. Posredovanje i izmirivanje zaraenih plemena. Time su se bavili Benu - Adijj. Taj nadzor je u stvari bio samo na papiru, jer su plemena imala punu slobodu u vlasti. Pleme je po{tovalo rije~ starje{ine - bilo u miru ili u ratu. Njegova vlast bila je jaka kao vlast najja~eg diktatora. Slijepo su slu{ali naredbe svoga plemenskog vo e. Jedino je postojala rodbinska konkurencija za vlast. Arapi su bili veoma rje~it narod. Naro~ito su bili nadareni pjesni{tvom. Pjesnici su zauzimali posebno mjesto u dru{tvu. Oni su jezikom branili pleme, pa njihov ugled nije ni u ~emu zaostajao za ugledom ljudi na vlasti. Poglavari i velikodostojnici plemena imali su posebne privilegije u raspodjeli plijena. Te{ku politi~ku situaciju imale su tri arapske pokrajine koje su grani~ile sa stranim zemljama. Neosporno je da je politi~ka situacija utjecala direktno na drutvenu i ekonomsku situaciju. Stoga je u ovim pokrajinama stanje bilo veoma teko. Nije se osjeao nikakav napredak. Narod je bio klasno podijeljen. Postojali su gospodari i robovi, ili vladajui i potla~eni sloj. Gospodari su u ovim pokrajinama bili, uglavnom stranci. To je bilo sli~no kao kad bi predo~ili sebi raju koja obra uje poljoprivredna dobra s kojih svi prihodi idu vlastima. Pomirljivo podnose ropstvo i sve vrste muka, jer smatraju da je tako Bogom dano, te da je vlast primarna, a njihovo pravo sekundarno. Susjedna plemena tih pokrajina bila su dosta prevrtljiva i nestabilna. Arapi u unutranjosti Arabije tako er su bili me usobno nepovezani. Oni su uglavnom bili optereeni plemenskim porijeklom, nesuglasicama, obi~ajima, vjerom itd. Nisu imali jaku centralnu vlast koja bi ih zatitila u nevolji i odbranila od zla. Veoma ih je interesirala politi~ka situacija u njemu. Za Meku smo rekli da je bila prijestolnica u kojoj je funkcionirala i vjerska i svjetovna vlast. Glavni zadatak vlasti bio je briga o poslovima od interesa za hodo~asnike. U Meki je radilo i sudstvo. Oni su sudili po vjerskom pravnom zakonu Ibrahima, a. To se pokazalo ta~nim, posebno kad je dolo do sukoba s Abesincima, o ~emu e biti rije~i. VJERE ARAPA Veina Arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila, a. Odlikovao se iskrenou i bogobojaznou, pa ga je narod zavolio. Smatrali su ga velikim ~ovjekom. Zatim pozva stanovni{tvo Meke u mnogobotvo. Oni se listom odazvae, poto su cijenili Amr ibn Luhaja, pa su smatrali da je i to ~emu ih poziva dobro. Oni su vlasnici Kabe i stanovnici Harema. Zatim je poznat Lat, kojeg su donijeli iz Taifa i Uzat, kojeg su nabavili u Vadi Nahlu. Ova tri kipa su bila i najvea. Broj kipova se stalno poveavao. Kada do e vrijeme hodo~aa, on ih prikaza hodo~asnicima, a potom ih opet smjesti u Kabu. Od tog vremena, svako pleme je imalo svoga boga - kipa, pa ~ak i svaka kua zasebno. Harem Kabe ispuni se kipovima. Evidentno je, da je u vrijeme osloba anja Meke, Resulullah, a. On ih je poobarao i porazbijao, a zatim je naredio da sve ostatke iznesu iz Harema i da ih spale. Oni su imali posebne obi~aje i vjeru, ceremonije u samim molitvama ispred kipova, koje je opet izmislio najvi{e Amr bin Luhaj. Ono to bi on radio, mnogi su smatrali lijepom novotarijom, kojom e uljepati Ibrahimovu vjeru, koju su ve uveliko izopa~ili. Pred njim su klali i stoku svakodnevno, te prizivali ime doti~nog kipa. Tako er su odvajali od svoje ljetine i stoke i donosili pred kip. A od svega toga najneobi~nija stvar je, da su uvijek odvajali dio za Allaha, vrhovnog Boga. Ona se zove vesilet. Janjad koja do u na svijet poslije toga, jedu samo mu{karci, osim ako rodi mrtvo janje, pa njega jedu svi. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici. Ako bi izala strjelica sa Da, onda bi taj posao uradili, a sa Ne, ne bi ga uradili te godine, nego bi ponovo bacali sljedee godine i tako redom. Bilo je strjelica u kojima je bila voda ili krv, pa vrsta na kojoj je pisalo od vas je i nije va{ i oboje. Ovaj bi bacao strjelice i ako bi ispalo od vas je, zna~i, va{e je dijete i ima pravo naslije a, a ako bi iza{lo nije va{, ne bi imao pravo naslije a. Ako bi izalo oboje, ostalo bi dijete uz tu porodicu, bilo bi kao i njihovo, ali bez naslije a i bez o~instva. Sli~no strjelicama su kremen i hazardne igre koje su vezane za opkladu. Kahin je prorok, koji prori~e budunost. On se izdaje za poznavaoca tajni. On je poga ao na primjer ko je kradljivac, gdje se kra a dogodila, ta je ukradeno i uope neke svakodnevne stvari. Oni su u tom sujevjerju ili tako daleko da su prelazak ma~ke preko puta ili prelijetanje ptice iznad glave, smatrali nesreom. Prilazili bi ptici ili muflonu , te je popla{ili, pa ako bi ona pobjegla na desnu stranu, oni bi nastavili sa zapo~etim poslom i smatrali da je u njemu hair, a ako bi pobjegla na lijevu stranu, oni bi odustali od toga posla vidjev{i u tome lo{ predznak. Vjerovali su da se dua ubijenog nee smiriti dok se ne podmiri krvna osveta i dua mu postaje sovom i lebdivazduhom i da e govoriti: Vratite me u tijelo, vratite me u tijelo! Tako er su u to sve unosili bidate - novotarije. Kurejije su govorile: Mi smo sinovi Ibrahima i nasljednici Kabe, mi smo njeni vlasnici i stanovnici Meke. Mi ne smijemo naputati Harem i skinuti Ihrame. Oni nisu stajali na Arefatu, niti su ifadu ~inili s Arefata, nego su to ~inili s Muzdelife ifada je grupni povratak s Arefata. Mi ne ulazimo u atore od kostrijeti, a kada se odmaramo, odmaramo se samo u kuama, sve dok smo u ihramima. Obi~aj im je bio da ne ulaze u svoje kue na glavni ulaz ako su u ihramima, nego bi na zadnjoj strani kue napravili otvor kroz koji bi ulazili i izlazili. Takvu besmislenost smatrali su dobro~instvom. Jevreji su imali najmanje dva perioda kada im je uspjelo da prodru na arabijsko tlo. Njihova seoba u vrijeme ratnih pohoda Asirije i Babilonije u Palestinu. Do osvaja~kih pohoda do{lo je zbog pritiska na jevreje, ru{enja njihovih gradova i njihovih hramova od strane kralja Nabukodonosora, 589. Poslije rimskog zauzimanja Palestine, pod vo stvom rimskog vo e Tita, 70. Oni se naseli{e u Jesrib Medinu , Hajber i Tejmu. Izgradi{e naselja, sela i tvr ave. Jevreji postadoe i politi~ki faktor o kojem se govorilo pred pojavu islama, a posebno u vrijeme prvog stoljea islama. On je sa sobom poveo dvojicu rabina iz plemena Benu Kurejza u Jemen. Kad oni odbi{e, on ih pobaca u iskopane jame i zapali ih. Taj doga aj desio se oktobra, 523. Kranska vjera je do{la u Arabiju putem vizantijske i abesinijske okupacije. Prva abesinska okupacija Jemena bila je 340. On po~e {iriti kransku vjeru veoma brzo i na veoma {irokom podru~ju. On krenu da sru{i Kabu u Meki, pa ga Allah primjerno kazni i za ovaj i za onaj svijet. Kranstvo su prihvatila arapska plemena Gasasine, Taglub, Tajj, a i neka plemena koja su grani~ila s Bizantijom, a prihvatili su ga i neki vladari Hire. Sljedbenika ove vjere bilo je i u Iraku i Bahrejnu. Tu vjeru slijedili su i mnogi Jemenci u vrijeme perzijanske okupacije. O sabijstvu nam govore mnoge arheolo{ke iskopine u Iraku. To je bila vjera naroda Ibrahima Kaldejskog. Kaldejci su bili semitski narod koji je vjerovao u astrologe i astrologiju. Ali, nakon navale kranstva i jevrejstva, to vjerovanje po~elo je gubiti svoje sljedbenike. Idolopoklonici koji su se izdavali za sljedbenike vjere Ibrahima, a. Duboko su gazili zabludama i grijesima, pa se vremenom razvijalo kod njih idolopoklonstvo ili mnogobotvo sa svim prateim njegovim obi~ajima. Sve je to ostavilo duboke tragove na dru{tvenu, politi~ku i vjersku svijest tog naroda. Jevrejstvo se pretvorilo u dvoli~nost i diktaturu. Jevrejski poglavari su postali vrhovni gospod - bog svojoj naciji. Oni su sudili ljudima i diktirali njihovom sudbinom. Ljudi su pred njima polagali ra~un za privatne gre{ke, pa ~ak i za rije~i izgovorene {apatom. Sva njihova briga bila je vlast i blago. Prava vjera je slabila, {irilo se nevjerstvo, jeres, te ravnodu{nost prema u~enju, na koje Allah podsti~e i nare uje svakome da ga potuje. Njihova srca bila su sli~na, kao i njihovi obi~aji, njihova vjerska ubje enja i njihov pogled na svijet. Odnos me u ljudima plemstva bio je na visokoj ljestvici uspona i napretka. Me utim, i pored toga, mukarac je bio glava porodice i nosilac glavne rije~i u kui. Ebu - Davud prenosi od Aie, r. Postojao je brak poput dananjeg. Za momka se na e djevojka, zaprose je i oni se vjen~aju. Ovo se ~inilo u slu~aju da ~ovjek nije imao djece pa je htio da mu se rodi dijete. Ovakav brak se zvao nikahul - istibdai. Ako ona ostane trudna, nakon poroda pozove sve u~esnike u sramnom ~inu i svi moraju doi, a ona odabere onoga koga ona hoe, da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu porodi~no ime. Na svoja vrata su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja njihove kue. Zatim bi ona dala dijete onome kome sli~i i ono bi bivalo progla{eno njegovim i ne bi mogao to da odbije. O tome govori Kuran u poglavlju En Nisa, ajet: 22 i 23. U~inio sam preljubu s njegovom majkom prije islama, a Resulullah s. Buhatija u svom sahihu u knjizi En - Nikah, naslovio jedno poglavlje ovako: Nema braka osim s doputenjem staratelja, dijete pripada onome u ~ijoj se postelji rodilo, a preljubniku kamenovanje. Pri~a o me usobnom prepiranju Sad bin Ebi - Vekasa i Abd ibn Zumata oko sina Zumatove robinje, poznata je. Sin se zvao Abdurrahman ibn Zumaat. O tome govori Kuran u poglavljima i ajetima: 6:151; 16:58, 59; 17:31 i 81:8. Opho enje brata s bratom i bratiima, kao i ostalom rodbinom, bilo je zasnovano na jakim krvnim vezama. Duh jedinstva vladao je unutar jednog plemena i to je jo{ vie poveavalo rodoljubivost. Temelj dru{tvenog ustrojstva jednog plemena bilo je pojedina~no i krvno rodoljublje. Natjecanje u porijeklu i ~asti ~esto je bilo uzrok izbijanja me uplemenskih ratova, ~ak i me u onim plemenima ~iji je predak zajedni~ki. Me utim, dru{tveni odnosi izme u plemena razli~itog porijekla nisu bili jaki i ~vrsti. Oni su se me usobno unitavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena zakazivali su javne skupove na koje su dolazila razli~ita plemena, naro~ito u svetim mjesecima mjesecima hodo~aa. S njima se postupalo kao s predmetom, dok mukarac nije imao nikakvih - ni ljudskih ni moralnih ograni~enja. Vlast se kretala u krugu bogatih, koji pune kase blagom sa sirotinjskih le a ili vlasti koja je stalno spremna da ratuje. EKONOMSKE PRILIKE Ekonomske prilike su uvijek bile proizvod drutvenih. Trgovina se obavljala samo u vrijeme kad su putevi bili sigurni i vrijeme mirnodopsko, a tako neto bilo je nemogue sastaviti na arabijskom tlu, osim u svetim mjesecima. Vrijedno je napomenuti, da je ina~e vladalo jedno ope stanje bijede, gladi i siromatva. ETIKA ARAPA Ne negiramo da su Arapi predislamskog doba imali nekih veoma niskih normi ponaanja, sramotnih radnji i situacija koje odbacuje zdrav razum i ne prihvaa ~ovjekova priroda, ali imali su i te kako pohvalnih i vrijednih kvaliteta kojima bismo se i mi danas mogli diviti i ~uditi. Kerem - ~ast i plemenitost u ~emu su se me usobno natjecali i pomagali. Gotovo polovina predislamskog pjesnitva, u kome su bili vrsni majstori, posveena je toj njihovoj karakternoj crti. Primjera radi - pojavi se iznenada gost, zimsko doba, gladna godina, a domain nema u kui nita drugo osim jedne deve, koja je spas za ~itavu porodicu. U oblike arapskog kerema ubraja se i njihovo neposredno u~ee u izmirenju porodica i smirenju krvoprolia. Bitno je bilo zaustaviti prolijevanje krvi koje bi se moglo protegnuti s koljena na koljeno, i time spasiti ~ovjeka. Arap je iskazivao ~ast prema gostu, nudei mu vino, bez kojega nisu smjeli govoriti o ~asti. Stoga je upotreba vina bila ~vrsto vezana za kerem, pa su ga opjevali u svojoj poeziji. U plemenita svojstva Arapa ubrajalo se i kockanje. Smatrali su da je kockanje put, tj. Vino je na mnogo mjesta spomenuto u Kurani - kerimu, a uporedo s njim i kockanje. U lijepo pona{anje Arapa spada i po{tovanje ugovora. Rijetko se, vrlo rijetko, de{avalo da se ugovor prekine. Iz toga je proizilazilo da su vrlo rado pokazivali hrabrost, ali i ljubomoru, te su veoma brzo reagirali u danim situacijama. Nisu odustajali od svojih odluka. U njihove eti~ke vrline spada i blagost, dostojanstvo i smirenost. Opjevali su ih u stihovima, iako su s druge strane, kontrirali juna{tvu i brzini borbenog djelovanja. Beduinska bezazlenost i neuprljanost civilizacijom i drugim spletkama, proizvele su kod Arapa iskrenost, povjerenje i ~uvanje od izdaje i klevete. Iako su napomenute vrijednosti manjkave u nekim stvarima, a dobre u nekim drugim, ipak su u osnovi dobar temelj lijepim vrlinama od kojih je imao koristi cio ljudski rod, posebno kad je dolo do ispravki koje je u~inio islam. Od svih spomenutih ta~aka vjerovatno su najvrjednije: potivanje ugovora, osjeaj li~ne ~asti i ponosa, ustrajnost u izvravanju svojih odluka. Nemogue bi bilo bez svega ovoga, pobijediti zlo i razvrat, a uspostaviti sustav pravde i dobra. To je bilo mogue jedino s ovakvim potencijalom snage i razuma. Arapi su imali i druge vrijednosti, ali nam nije cilj da o njima opirno piemo. Prvi je dio priznat kao ta~an od svih poznatih autora Sira. Tu se spominje porijeklo Resulullaha, a. Drugi dio vezan je za uzlaznu lozu porijekla Resuullaha, a. Trei dio se odnosi na porijeklo vezano od Ibrahima, a. Stoga emo neto rei o porodici Ha{imija. Ha{im je bio ugledni Mekelija i prvi koji je hodo~asnicima osigurao hranu poparu - izdrobljeni hljeb. Njegovo ime je bilo Amr, a Ha{im mu je nadimak koji je dobio zbog drobljenja hljeba za poparu. On je, tako er, prvi koji je odredio i zaveo u praksu zimsko i ljetno putovanje Kurej{ija u trgovinu. O njegovoj dobroti i o{troumnosti govore i mnogi predislamski pjesnici. Ha{im umrije u Gazzi, gradu u Palestini, a Selma rodi Abdul - Muttaliba, 497. Za njega nije znala Ha{imova obitelj iz Meke. Haim je imao ~etiri sina i pet keri. Bio je od velikog ugleda, ~asti i vrijednosti u svom plemenu. Kad ga je na{ao i vidio, zaplakao je, zagrlio ga i posadio ga na svoju devu. Momak je si{ao i nije htio krenuti dok mu ne dozvoli majka. El Muttalib je uao u Meku na devi, a za njegovim le ima je jahao momak. Ljudi su upirali prstom u mladia i govorili: Ovo je rob - Abdul Muttalibov! El - Muttalib im odgovori: Sram vas bilo, ovo je sin moga brata Haima! Negdje u to vrijeme El - Muttalib umrije u Redmanu, jednom mjestu u Jemenu. Sve njegove poslove naslijedi Abdul - Muttalib. Radio je u svom narodu ono to su i njegovi preci radili. Stekao je veliki ugled i ~ast koju niko od njegovih predaka nije stekao. Bio je takav da ga je njegov narod silno zavolio. Ne, tako mi Bogam dok se ne sretnem s Nevfelom! Zatim krenu kui Nevfelovoj. Ebu - Sad isuka sablju i povika: Gospodara mi i Kabe, ako ne vrati zemlju Abdul - Muttalibu, ubit u te ovom sabljom! Nevfel odgovori: Evo, ve sam mu vratio, njegova je, - to potvrdie i prisutni. Ebu - Sad odsjedi kod Abdul - Muttaliba tri noi, zatim obavi umru i vrati se u Medinu. Ovako u~vrena veza izme u plemena iz Medine i plemena iz Meke bit e jedan od bitnih faktora za osloba anje Meke, to emo kasnije saznati. Naao je sablje, nakit, dva zlatna srndaa. Kad se ukazao bunar Zem - zem, Kurejije se posva ae s Abdul - Muttalibom, govorei mu: Hoemo da u~estvujemo s tobom. A on odgovori: Ne, ja sam odabran za ovaj posao. Oni ga nisu ostavili na miru sve dok ga ne izvedoe na sud pred vra~a iz Benu - Sada. Nisu se kui ni vratili, a na putu nai o{e na znakove koji im pokazae da je Abdul - Muttalib u pravu. II - Namjesnik abesinskog vladara u Jemenu, Ebreha, poto vidje da Arapi hodo~aste Kabu, sagradi veliku crkvu u Sani. Kad je za ovaj doga aj ~uo neki ~ovjek iz plemena Kenanet, u e nou u tu crkvu i izmetom zaprlja njeno pro~elje. Za sebe odabra najveeg slona, kojega uzjaha i krenu ka Meki. Vojska je imala jo{ 9 ili 13 slonova. Kad je stigao do mjesta Mugammesa, ulogori vojsku da se odmori i da se pripremi za ulazak u Meku. Pri~a se da su ga pokuavali dii na silu i nisu mogli. Me utim, kada bi ga povukli na koju drugu stranu, on bi odmah ustao. Ptice su izgledale ~udno, kao da su balzamirane laste. Nisu svi Ebrehini vojnici bili pogo eni. Tada mu srce otkaza i on umrije. Tek kada je sva opasnost pro{la, oni se sigurni vratie svojim kuama. Ovaj doga aj - o~uvanje Kabe od ruenja - sigurno je Allahov dar koji je poklonio svome Poslaniku, a. Me utim, Kabu i kiblu u Meki nisu zauzeli krani, i pored toga to su stanovnici Meke bili nevjernici. Za ovaj doga aj u Meki ubrzo su ~ule ne samo susjedne zemlje ve i vodee civilizirane sile tog doba. Abesinci su imali jake veze s Rimljanima i Perzijancima. Ubrzo iza toga Perzijanci do o{e u Jemen i pokori{e ga. Stoga, kada bi se neko od njenih stanovnika pojavio s misijom poslanstva, bila bi to su{tina onoga {to je iziskivao ovaj doga aj. I to bi bilo tuma~enje skrivene mudrosti kojom je Allah pomagao murike protiv krana na neobi~an na~in. Abdul - Muttalib imao je deset sinova. To su: El - Haris, Ez - Zubejr, Ebu - Talib, Abdullah, Hamza, Ebu - Leheb, El - Gajdak, El - Mekum, Saffar i El - Abbas. U nekim knjigama navodi se jedanaest sinova, a jedanaesti je bio Kasem. Pored deset sinova imao je i est keri, to su: Ummul - Hakim, zvana El - Bejda, pa Burre, Atika, Safija, Erva i Umejma. Oni mu se pokorie. On napisa njihova imena na strjelice i dade ih kaddahu - ~ovjeku koji baca kocku. Prva strjelica bila je okrenuta na Abdullaha. Abdul - Muttalib re~e: Kako onda da ispunim svoj zavjet? Ona mu naredi da baca strjelicu izme u Abdullaha i deset deva. Ako iza e na Abdullaha neka povea za novih deset deva, i tako stalno, sve dok strjelica ne padne na deve i Bog ne bude zadovoljan. Ako padne na deve, onda e njih zaklati kod Kabe. Tek kad je broj deva sko~io nastotinu, strjelica je pala s Abdullaha na deve. Do tada je krvarina kod Arapa bila deset deva, a poslije ovog doga aja popela se na 100 deva, {to je i islam potvrdio. Pripovijeda se od Resulullaha, a. Ismaila i oca mu Abdullaha. Njen otac bio je poglavar porodice Zehra, poznate po porijeklu i ~asti. Nakon izvjesnog vremena otac ga posla u Medinu da nabavi za njih datula. On u Medini umrije. U Medini je i umro. Sve {to je Abdullah ostavio iza sebe, bilo je pet deva, manje stado ovaca i abesinska robinja Berket, s nadimkom Ummu Ejmen, koja je odgojila Resulullaha, a. Taj datum odgovara 20. Sli~no prenosi imam Ahmed i El - Urbad ibn Sarija. Ovo prenosi Bejhekija,78 a s njim se ne usagla{ava Muhammed El - Gazali. On ga sav radostan uze u naru~je i odnese u Kabu. Tu se pomolio Allahu i zahvalio mu na unuku. Tu mu je i ime Muhammed dao - zna se sigurno da ovo ime nije bilo poznato kod Arapa. Obrezivanje je ura eno sedmi dan po ro enju, kako je ina~e bio obi~aj kod Arapa. Djecu je trebalo odljuljati na ~istom zraku, da tjelesno oja~aju, duhom o~vrsnu i da progovore ~istim arapskim jezikom. Pogodie s Halimom iz plemena Benu Sad ibn Bekr, kerkom Ebi - Zuejba. Ona je voljela i nosila u naru~ju Muhammeda, a. Zatim je bio Ebu - Sufjan bin Haris bin Abdil - Muttalib, sin Resulullahovog, a. Jednom prilikom njegova majka podoji Resulullaha, a. Hamza je bio brat po mlijeku Resulullahu s dvije strane: preko Suvejbe i Halime Es - Sadijje. Halima je uz Resulullaha, a. To se desilo jedne godine, kada nisu imali ta da jedu. Krenuli smo na devi, koja nije davala, tako mi Boga, ni kapi mlijeka. Niko od nas nije spavao od pla~a naeg gladnog djeteta koje se nije moglo najesti s mojih prsa. Molili smo Boga, da nas izvede iz te teke situacije. Tako smo stigli u Meku. Zagledali smo novoro en~ad, a svakoj od nas je nu en Resulullah, a. Naravno, mi smo o~ekivale plau od djetetovog oca. Svaka od nas bi rekla: Jetim. Ta, ta bi za njega mogli u~initi majka i djed? Stoga smo mrzile uzeti jetim~e. Mrzi me da se vratim kui tako jadna. Tako mi Boga, odoh nazad da uzmem ono jetim~e. Ono primi moje grudi i dojilo je, dojilo, dokle god je moglo. Kad se ono zasitilo, zasiti se i moj najmla i sin. Pa zaspa Muhammed, a zaspa i moj sin, zbog ~ijeg pla~a od gladi nismo mogli spavati prethodnih noi. On pomuze, pa se napismo oboje do sitosti. Tu no smo ugodno prespavali. Deva je bila brza i jaka, pa ja odmakoh podobro od svojih drugarica, tako da one povikae: O Zuejbova keri, {ta ti bi! Je li to ona ista deva na kojoj si dojahala s nama? Odgovorih im: Da, tako mi Boga, to je ona ista. One povikae: - Nije mogue! S njom se ne{to dogodilo! Zatim stigosmo u na{e mjesto - zemlju Beni - Sada. Nisam poznavala suhlju zemlju od te. Nae ovce dolazile bi uvijek gladne kui, a kad stigosmo s Muhammedom do o{e s pae site i mlije~ne. Namuzosmo ih i napismo se, znajui da ovce do tada nisu imale kapi mlijeka. Na{i susjedi bi govorili svojim ~obanima: Te{ko vama, zato ne idete napasati ovce tamo gdje napasaju Zuejbove keri. Njihove ovce bi opet dolazile gladne i bez mlijeka, a moje site i s mlijekom. To je trajalo, a Muhammed je napunio dvije godine. Odvojih ga od prsa. Izgledao je i ja~i i krupniji nego njegovi vrnjaci. Majci smo pri~ali kako smo s njim zaimali beriet, pa joj ja rekoh: Kad bi ga jo{ malo ostavila kod nas da oja~a, bilo bi mu bolje nego u gradu. Bojim se, da mu ne naudi gradski zrak. Halima nastavi: Nismo se ni nadali, a Amina odmah odlu~i da ga vratimo nazad sa sobom. Prenosi Muslim od Enesa, r. Uzeo ga je, spustio na tle, rasjekao mu grudi sve do srca, izvadio srce vani i iz srca izvadio ugru{ak pa rekao: U ovome je {ejtan mogao da ti naudi. Zatim mu isprao srce u zlatnom le enu u kome je bila voda zem - zem, zatim ga zaio i ponovo ga vratio na njegovo mjesto. Dje~aci su tr~ei doli njegovoj pomajci, vi~ui: Muhammed je ubijen! Kad ga ugleda{e imao je druga~iju boju lica. Kod majke je proveo vrijeme sve do napunjene {este godine. Na putu su proveli mjesec dana. Amina je mnogo izmr{ala. Na povratku se razboli. Umrije u El - Ebvau, mjestu izme u Meke i Medine. Sva njegova osjetila milosti, plemenitosti i ljubavi, bila su okrenuta unuku - jetimu, kojeg zadesi nova tragedija koja samo zguli krastu staroj nezarasloj rani - prvo otac, a sada i majka! Djed je bio milostiviji prema Muhammedu, a. Nikada ga nije samog ostavljao. Uvijek je neko bio uz njega. Njegovi sinovi bi posjedali oko {ilteta i iz po{tovanja, niko nije ni poku{avao sjesti na o~evo mjesto. Kad bi se pojavio Resulullah, a. On ima kod mene posebno mjesto. Zatim bi ga posadio pokraj sebe da sjedne. Gladio bi mu le a rukom i radovao bi se svemu {to je Muhammed, a. On je vi{e od ~etrdeset godina pomagao Muhammeda, a. Iza e Ebu - Talib s dje~akom. Kao da se pomra~i sunce, uskovitla{e oblaci. Dje~ak je gledao u nebo. Ebu - Talib ga uze i prisloni le ima uz Kabu pa pokaza prstom na dje~aka. Na nebu se desi ~udo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sru~i na dolinu bogata kia i napoji sve to je trebalo. Ovaj doga aj Ebu - Talib opisao je jednim stihom. U tom stihu je opisao Muhammedovu nadnaravnu mo. POBO NJAK BEHIRA Kad je Resulullah, a. Ona je bila prijestolnica za one arapske zemlje, koje su bile pod Rimljanima. Kad je trgova~ki karavan doao u Basru, on iza e da ga sretne, i pozove ih u goste. Prvi put ih je vidio, a poznao je Resulullaha, a. On uze dje~aka za ruku i re~e: Ovo e biti poslanik cijelom svijetu. Njega e Allah poslati kao milost svjetovima. Ebu - Talib re~e: Odakle to zna? Ja ga prepoznajem po pe~atu poslanstva, biljegu iznad gornje hrskavi~ne pleke u obliku jabuke. Ja sam za njega ~uo u na{im objavama. Bojao se da mu jevreji ne nanesu zlo. Ebu - Talib vrati Muhammeda, a. U to vrijeme Resulullah, a. Vo a Kurejija i Kinana zajedno, bio je Harb bin Umejje. Po~etak bitke pripadao je Kajsu, a sredinom dana bitka je tekla u korist Kinana. Ovoj bitki prisustvovao je Resulullah, a. Ovom dogovoru je prisustvovao Resulullah, a. Neki ~ovjek, od plemena Zubejd, do e u Meku da prodaje robu. Tu robu kupi od njega El - As bin Vail el - Sehmi, ali mu ne isplati kako treba. Zatim su se sakupili gore spomenuti ljudi i sklopili ugovor a zatim se uputili El - Asu bin Vailu i vratili pravo Ez Zubejdiju. Ona je unajmljivala trgovce koji su radili s njenom robom i revnosno im isplaivala zaradu. Kurej{ije su ina~e, bili poznati trgovci. Kad je Resulullah, a. Tako er bi uz njega slala svoga slugu Mejsera. Mejsera joj je ispri~ao o ~estitosti i povjerljivosti Resulullaha, a. Ona je bila sretna, a i zbunjena. Me utim, ono {to je osjetila prema Resulullahu, a. Nefisa nije {utjela o tom saznanju, pa ode Resulullahu, a. Odmah iza toga, obavilo se i vjen~anje. Prvo mu je rodila Kasima i po njemu su zvali Resulullaha, a. Zatim je rodila Zejnebu i Rukaju, pa Ummu Kulsum i Fatimu, pa opet sina Abdullaha. Uzdignuta je bila devet arina, jo od vremena Ismaila, a. Nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk s blagom koji se nalazio unutar te gomile. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti, kao i temelja koje je udario Ibrahim, a. Deavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadi zemlje ili kamen~i, kao simbol svetosti i berieta. Pet godina prije Resulullahovog, a. Kurej{ije su se upla{ile, jer je gotovo prijetilo da se sru{i Kaba, pa odlu~ie da obnove gradnju, ~uvajui njene temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlu~i{e da je grade samo sa po{teno ste~enim imetkom - bez primjesa kamate, mita, ukradenog i otetog nivca itd. Oni su se bojali da srue postojee ostatke Kabe, pa to otpo~e El - Velid ibn Mugire El - Mahzumi, a drugi su krenuli za njim po{to mu se nije ni{ta lo{e dogodilo. Sruili su sve do temelja to je sagradio Ibrahim, a. Napravili su Arapi i plen za izgradnju Kabe. Odredili su koliko e koje pleme sakupiti kamena, i koji e dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno u~estvuju u gradnji. Svako pleme smatralo je sebe privilegiranim da taj ~astan posao u~ini neko od njih. Sva a me u njima potrajala je ~etiri, pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu - Umejje bin El - Mugire El - Mahzumijj, koji dade prijedlog: prva osoba koja se pojavi na vratima harema Kabe neka rije{i problem i donese presudu. Kada ga ugleda{e, povika{e: El -Emin, El - Emin, pouzdan i povjerljiv , zadovoljni smo da on donese presudu, to je Muhammed! Tada ga Resulullah, a. Kurej{ijama je ponestalo ~istog imetka za gradnju, pa sa sjeverne strane izgradi{e zid visok {est ar{ina, danas zvani Hatim - zid, ili Kameni zid. Kad je gradnja Kabe dostigla petnaest ar{ina, udari{e joj strop oslonjen na {est stubova. Vrata Kabe su postavljena na visini od 2 m iznad zemlje. Nije volio mnogo pri~ati. Volio je osamu, koju je provodio u ~asovima razmiljanja i traganja za pravdom i svim onim to je dostupno ljudskom umu da shvati. Razmiljao je o prirodi, njenim ljepotama, prirodnim zakonima, zatim o ~ovjeku kao jedinki i kao dijelu drutva. Ako bi vidio da se negdje radi dobro, pritekao bi u pomo, a zla se strogo klonio. Nije mogao otrpjeti kad bi ~uo da se neko kune kumirima Latom i Uzatom. Ibn-Esir prenosi: Rekao je Resulullah, a. Zatim mi se to vie nije deavalo do po~etka Objave, kojom me je Allah po~astio. Rekoh, jedne ve~eri, dje~aku koji je napasao ovce sa mnom na brdima Meke: Hoe li paziti i moje ovce, a ja idem na sijelo u grad, kao i ostali mladii? Odgovorie mi: eni se dvoje mladih. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih dje~aku, a on me upita kako je bilo. Ispri~ah mu, a zatim odlu~ih da i druge noi uradim isto. Kad u oh nave~er u Meku, sna e me isto kao i prethodne noi. Poslije ovog doga aja, nisam dozvolio da me okupira zlo. Posjedovao j blagost, ljubaznost. Govorio je samo istinu. Svako obeanje bi izvrio, a povjereni emanet ~uvao. On tada zavoli samou. Ponio bi sa sobom hrane i vode, i odlazio u peinu Hira na brdu Nur, koje je udaljeno od Meke oko dvije Milje. To je jedna lijepa peina, duga ~etiri ar{ina, a iroka jedan arin i tri ~etvrtine. On je provodio mjesec ramazana u toj peini. Nahranio bi siromaha, ako bi tim putem naiao. Razmiljao je ta se krije iza toga, kakva je to snaga koja pokree sve to. Ali, Muhammed nema jasan put, kojim bi krenuo, nema program koji bi provodio u djelo, a niti odre eni cilj kojim bi bio zadovoljan i smiren. Prvi tragovi su bili snovi - er - ruja. Snovi su mu bili jasni i ~isti kao jutarnje svitanje. Snovi su mu se pojavljivali punih est mjeseci, a poslanstvo je trajalo dvadeset tri godine. Ova ruja predstavlja jedan dio od ~etrdeset est dijelova poslanstva. Treeg ramazana Resulullahove, a. Prvi vid Objave Resulullahu, a. Predavao bi se ibadetu po nekoliko noi, a prije odlaska u Hiru opskrbio bi se kod kue, obiao bi h. To je trajalo do pojave meleka, koji do e Resulullahu, a. Smirie ga dok ne ode od njega strah, zatim re~e h. On je bio slijep i sijed. Zatekli su ga kako prepisuje El - kitabul - ibranijj. Prepisivao je Evan elje na hebrejski jezik. Bio je sijed slijep starac. Znaj da ni jedan, koji je dolazio s ovim kao ti, nije bio bez neprijatelja. Ako do~ekam taj dan, svesrdno u ti pomoi! Me utim, uskoro je Vereka umro, a Objava je zastala. Tabersnijino predanje baca zra~ak na uzrok njegovog izlaska; evo tog teksta: Rekao je Resulullah, a. Nisam volio ni da ih vidim. Rekao sam Kurejijama, da meni o njima nikada ne pri~aju! Ako to u~ine popet u se na uzvisinu brda, bacit u se s nje i ubiti se, pa u se odmoriti! Zatim nastavi: Iza{ao sam da to i u~inim, pa kada do oh nasred brda, ~uh glas s nebesa kako govori: - O Muhammede! Vidjeh mu samo noge na horizontu. Stalno sam poku{avao svratiti pogled s njega na drugu stranu neba, ali gdje god bih okrenuo glavu, svagdje je bio on. Glasnici su doli i vratili se kui, a ja se nisam mogao maknuti s mjesta. Ja joj potom ispri~ah {ta sam vidio. On je Poslanik ovoga ummeta naroda. Kad je Resulullah, a. Srete ga Vereka i nakon {to je ~uo od Resulullaha, a. Do{ao ti je Allahov povjerenik, koji je dolazio i Musau. Me utim, miljenje da je prekid trajao pune tri godine ili dvije i pol godine je neta~no. No, nije ovdje mjesto da to objanjavamo. Podigoh pogled u visinu i ugledah meleka koji je dolazio u Hiru. Sjedio je na stolici koja je lebdjela izme u neba i zemlje, pa se prestraih njega i polegoh na zemlju. Potr~ah kui i rekoh: Pokrijte me, pokrijte me! Drugi stepen: objava koju je Resulullah, a. Trei stepen: Resulullahu, a. Nekada su ga i ashabi vi ali u ovom stepenu Objave. Tako mu je dola Objava jednom prilikom, dok je bio oslonjen na Zejdovu nogu. Peti stepen: Resulullah, a. On bi mu objavljivao to god je Allah nare ivao. Ovakvim na~inom je Resulullah, a. Neki su dodali i osmi na~in Objave. Ovaj na~in Objave predmet je neslaganja izme u kratkog rezimea u objanjenju prvog i osmog stepena. I Gospodara svoga veli~aj i haljine svoje o~isti! I kumira se kloni! I radi Gospodara svoga trpi! Da, ovo su naizgled sitne i bezna~ajne stvari, ali uistinu i stvarno dalekog su dometa i cilja i velikog utjecaja i djelovanja. Prvi cilj naredbe Ustani i opominji je, da ne ostavi nekoga ko se suprotstavlja Allahovom zadovoljstvu, a da ga ne opomene na teke posljedice, da bi time izazvao u njemu uzbunu i preokret, te osvijestio njegovo srce. Drugi cilj ajeta I Gospodara svoga veli~aj , je da ni~iju gordost i veli~inu ne pretpostavimo Allahovoj. Trei cilj ajeta I haljine svoje o~isti , otklanjanje je svake prljavtine, i vanjske i unuttarnje, te ~ienje due od svega nevaljalog, koliko god je mogue, da bi ~ovjek u okrilju Allahove milosti, u Njegovom ~uvanju i s Njegovom uputom, postao najuzorniji primjer u svom drutvu, koji e privla~iti zdrave snage i od koga e se stidjeti pokvarena srca. On e upravljati ovodunjalu~kim strastima, a nee one njima. Odjek ovih naredbi premostio je sve administrativne granice i stigao u sve krajeve svijeta, da bi se na njih nadovezale sljedee koje e dolaziti Resulullahu, a. Ustani, zbog velikog zadatka koji te ~eka, obaveze koja je tebi dodijeljena. Ustani da radi{, i budi spreman na sve tegobe koje ti se na tome putu isprije~e. Ustani, vrijeme spavanja je pro{lo, a i vrijeme rahatluka je prolo! Ustani, i pripremi se za sve to! Mekanski period Objave i Resulullahovog, a. Ovaj period traje od kraja desete godine poslanstva, pa do Resulullahove, a. O medinskom dijelu Objave emo govoriti kada do emo do tog perioda. U njoj je Kaba, prijestolnica kumira i mnogobo{tva svih Arapa. Namjera za vjerskom obnovom izazivala je strah i nesagledive potekoe, ~ak ako bi bila provo ena i podalje od Meke; problem koji iziskuje odlu~nost, rijeenost i jaku volju, koju ne smiju poljuljati nedaa, zlo i katastrofa. Me utim, velika Allahova mudrost bila je u tome da tuma~enje Objave bude u po~etku tajno, kako ne bi iznenadilo mekansko stanovni{tvo onim {to bi ga uznemirilo. PRVA PRETHODNICA Prirodno je bilo da Resulullah, a. On ih pozva da slijede njegovo ubje enje, a zatim pozva i svakog onoga koga je dobro poznavao i za koga je znao da je dobar ~ovjek. Oni mu se odazva{e, ne svi, ali se odazvae oni koji nikada nisu posumnjali u li~nost i veli~inu Resulullaha, a. To su oni, koji su znali za historiju islama od prethodnih u~enjaka. Od njega su primili islam Osman bin Affan el - Emevi, Zubejr bin el - Avvam el - Esdi, Abdurrahman bin Auf, Sad bin Ebi - Vekas ez - Zuhrejan i Talha bin Ubejdullah et - Tejmi. Ova osmerica su prva prethodnica ostalima, koji e primiti islam u osvitu njegove zore. Ovo su bili prvi muslimani, ljudi iz svih kurej{ijskih porodica. Ibn - Hi{am nabrojao ih je vi{e od ~etrdeset120 , a oko ubrajanja nekih ljudi u prve muslimane ne postoji potpuna sigurnost. Njegova misija jo je uvijek bila misija pojedina~nog, tajnog pozivanja u islam. Nakon objave prvih ajeta sure El - Muddesir, objavljivanje se redovno nastavilo. Objavljivani su kratki ajeti re~enice iz pojedinih sura poglavlja , kao i dijelovi jedne sure. Smisao je odgovarao vremenu i sredini u potpunosti. Zna~enje je bilo veli~anstveno, toplo, razumljivo i prihvatljivo, a osnovni zadatak im je bio odgajanje i pripremanje ~ovjeka da bude pravi vjernik. Bilo je i onih ajeta koji su ukazivali na sve ljudske nevaljaltine kojih se treba kloniti na ovome svijetu. NAMAZ Me u prvim naredbama koje su objavljene po~etkom silaska Objave, bila je i naredba o klanjanju namaza. To potvr uje ajet: I Gospodara svoga krajem i po~etkom dana veli~aj i hvali! Haris bin Usama pripovijeda, putem Ibn - Lehiata preko Zejda bin Harisa da je Resulullahu, a. Sli~an hadis je prenesen od El - Berra bin Aziba i Ibn - Abbasa. U hadisu Ibn - Abbasa stoji: Bila je to jedna od prvih naredbi. Ebu - Talib vidio je jedanput Resulullaha, a. Veoma je mogue da su smatrali Muhammeda, a. U ovom periodu oformila se skupina vjernika zasnova na bratstvu i me usobnom pomaganju, sa zadatkom da tuma~i i iri vjeru islama i da radi na njenoj konsolidaciji i u~vrivanju. Zatim govori o davljenju Faraona i njegove porodice u moru. Smatram da je ovo nairoko obrazlaganje o Musau, a. Isto tako, pravi vjernici treba da znaju, da e lijep zavretak biti njihov, a ne ovih drugih. Bilo ih je ukupno ~etrdeset pet ljudi. Ebu - Leheb preduhitri Resulullaha, a. Znaj da tvoj narod pred svim Arapima ne predstavlja nikakvu snagu. Ja sam tebi pre~i i dovoljna su ti tvoja braa. Ako me u njima nastavi propovijedati ono s ~im si doao na tebe e da nasrnu sva kurejeviska plemena. U tome e im pomoi i ostali Arapi. Ne znam da ima iko ko je svojoj rodbini nanio vie zla od tebe. Zatim re~e: Vo a ne smije lagati svoj narod, tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog boga osim Njega, ja sam Allahov poslanik, vama naro~ito, a svim ljudima openito. Ebu - Talib re~e: Nama je tvoja pomo najpotrebnija, tvoj savjet mi smo najspremniji prihvatiti, mi ti najvie vjerujemo, evo ovdje, na okupu je sav rod tvog oca, i ja sam jedan od njih, iako nisam prvi koji e prihvatiti to {to voli{ ti, ali idi i ~ini ono to ti je nare eno! Tako mi Boga, ja u te kao i do sada, uvijek {tititi i braniti. Jedino, {to ja li~no nisam spreman napustiti vjeru Abdul - Muttaliba! Ebu - Leheb re~e: Ovo je, tako mi Boga, sramota; sprije~ite ga prije nego vas zavede! Kurej{ije se okupi{e oko njega. O potomci Adija, o Kurej{ije!... Pa za one koji ne do o{e, posla glasnike da vide koji su to. Do e Ebu - Leheb, a do o{e i Kurej{ije. Odgovori{e: Da, ti nisi nikada lagao! On re~e: Ja sam poslan vama, da vas upozorim na te{ku patnju i kaznu koja vas ~eka! Ko to dira u bogove Kurej{ija i njhovu vjeru? Hiljade munja, gromova i zemljotresa uzdrma tihu, mirnu i uspavanu dolinu Meke, uskovitla njen zrak, uzvitla sakrivene vjetrovite pustinje. Digo{e se Kurejije protiv ove provale koja iznenada zahvati sve njih, strahujui da ne prodre u njihove obi~aje i njihovo naslije e. Ne pada im na pamet. Ne znaju da je postojao jo{ neko takav od kad znaju historijat svoga roda. Bili su u velikoj nedoumici, a i neka su, imali su za{to! Nakon dugog i zamornog razmi{ljanja ne na o{e bolje rjeenje nego da odu Muhammedovom, a. Da bi njihov zahtjev bio ozbiljniji, odlu~ie da nastupe otro. Ebu - Talib ih umiri lijepim rije~ima i pristojnim odgovorom, pa se vratie kuama, a Resulullah, a. Ve je proteklo nekoliko mjeseci kako Muhammed, a. Mnogi Arapi e doi u Meku, pa je neophodno objasniti im Muhammedovo, a. Oni se sastado{e na dogovor kod El - Velida bin Mugire. On odgovori: Ne, recite vi to mislite, a ja u sluati. Rekoe: Rei emo, on je vra~. On re~e: Ne, tako mi Boga, on nije vra~! Mi znamo vra~eve, ko su i ta su. On ne mrmolji kao vra~, a niti rimuje govor kao oni. Rekoe: Pa rei emo da je lud. El - Velid odgovori: On nije lud. Mi smo vidjeli lu ake i znamo kakvi su, ko su i {ta su. On nije pomra~enog uma, nije duevni bolesnik, a ni nervno rastrojen. Rekoe: Rei emo da je pjesnik. Velid odgovori: Nije on ni pjesnik. Mi znamo sve pjesnike i njihovo pjesni{tvo. Znamo ta je poezija, melanholi~na i vesela, pa prema tome, on nije ni pjesnik. Rekoe: Rei emo - ~arobnjak je. Velid re~e: Ne, on nije ~arobnjak. Mi znamo ~arobnjake, vidjeli smo i njih i njihove sihre ~arolije. Velid odgovori: Tako mi Boga, njegove, a. On im odgovori: Pustite me malo da razmislim. I bogatstvo mu ogromno dao. I sinove koji su s njim. On doista prkosi ajetima Naim. A naprtiu ja njemu tekoe. Jer je smi{ljao i ra~unao. I proklet bio kako je prora~unao i jo jednom proklet bio kako je prora~unao! Pa se onda smrknuo i namrtio. I potom se okrenuo i uzoholio. Ovo su samo ~ovjekove rije~i! U sekar u ja njega baciti! Rasporedie ljude na raskrsnicama kojima se kreu hodo~asnici. Niko nije mogao proi pokraj njih, a da ga ne upozore na Muhammeda, a. Odredie nekoliko metoda o kojima emo govoriti: 1. Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kuran sluaju, govorei: On je, uistinu, luda! A oni nisu poslani da motre na njih. Suprotstavljanje Kuranu izmi{ljotinama drevnih naroda da bi ih s njima zabavili i odvratili od kuranskog u~enja. Oni navode da je En - Nadar bin Haris rekao jednom prilikom Kurej{ijama: O narode! Spopala vas je situacija u kakvu niste nikada prije zapali. Muhammed je rastao me u vama. Bio je dje~ak, najbolji od svih, najposlu{niji i najiskreniji od svih vas. Bio je najpovjerljivija osoba me u vama. Mi smo imali prilike vidjeti ~arobnjake i upoznati se s njihovim radom. A zatim ste rekli: Vra~! Ne, tako mi Boga, on nije nikakav vra~. Mi smo vidjeli vra~e, znamo {ta rade, a znamo i kako mrmolje neke rimovane rije~i. Pa rekoste da je pjesnik! Ne, tako mi Boga, nije on ni pjesnik. Mi znamo {ta je poezija i ~uli smo i upoznali sve vrste poezije. Na kraju rekoste da je lud! Ni to nije, tako mi Boga. Nije on nesmotrena osoba koja ne zna {ta radi i {ta govori. O Kurej{ije, preispitajte se! Tako mi Boga, vama je dostavljena veli~anstvena stvar i dogodio vam se veli~anstven doga aj, ali vi toga niste svjesni! Nakon toga, En - Nadar je otputovao u Hiru i tamo nau~io govor perzijskih kraljeva, govor Rustema i Sfendijara, pa kad je ponovo slu{ao Muhammedov, a. Zahtjev Kurej{ija za iznalazak neke zajedni~ke sredine izme u predislamskog i islamskog u~enja, s tim da idolopoklonici napuste neka svoja ubje enja i neke vjerske manifestacije, a da i Poslanik, a. To najbolje Kuran obja{njava: Oni bi jedva do~ekali da ti popusti{, pa bi i oni popustili. Ima i drugih verzija od Abd bin Humejda da su oni rekli: Ako prihvati{ nae bogove, i mi emo tvoga Allaha. Ako je to, {to ti vjeruje{ bolje od ovoga naeg, mi emo ga prihvatiti, a ako je ovo na{e bolje od toga tvoga, ti prihvati na{e! Vama - vaa vjera, a meni - moja! Mogue je da su neke razlike u predanjima do{le zbog toga {to su pogodbe dolazile jedna iza druge. ZLOSTAVLJANJA I PROGONI Idolopoklonici su upotrijebili sve metode, koje smo spomenuli. To su radili postepeno, malo po malo, kako bi obuzdali {irenje islamskog u~enja u ~etvrtoj godini poslanstva Resulullaha, a. Oni nisu prekora~ivali granice ljudskog u prvoj godini islama. Me utim, kako su proolazile sedmice i mjeseci, vidjeli su da im ovakav na~in djelovanja ne daje nikakve rezultate. Nakon razmiljanja i dogovaranja, ova skupina donese definitivnu odluku protiv Resulullaha, a. Zlostavljat e Resulullaha, a. Ovo je bilo veoma lahko izvesti nad muslimanima, a posebno nad onim slabijim, nezatienim. Me utim, nad Resulullahom, a. On je bio o{trouman, smiren i dostojanstven, jaka i postojana li~nost; cijene ga i prijatelji i neprijatelji, pravi ljudi odnose se prema njemu s po{tovanjem i po~astima, a prema njemu su drski i grubi samo oni koji su nau~ili na sramotu i bezobrazluk. Stoga su se mnogi bojali zavade s njim, pa ~ak i zamjerke. Taj njegov status dovodio je Kurej{ije do o~aja. Krenuli bi da ne{to u~ine, pa bi odustali. Me utim, dugotrajno strpljenje bilo je veoma opasno po njihovu vjeru, njihovo vjersko vo stvo me u Arapima i njihovo ovozemaljsko ~elnitvo. Ranije smo naveli kako je istupio na skupu kod Beni Haima, a kako na Saffi. Nalazimo u nekim predanjima da je na Saffi uzeo kamen da njime udari Poslanika, a. To se desilo prije poslanstva, a kad je po~ela Objava dolaziti Resulullahu, a. Ranije smo spomenuli kako je Ebu - Leheb pratio Resulullaha, a. Nosila bi trnje i bacala na put ispred Poslanika, a. Ona upita: O Ebu - Bekre, gdje je tvoj drug? Saznala sam da me klevee. Tako mi Boga, ako ga vidim usta u mu razmrskati ovim kamenom! Neka zna da sam i ja pjesnikinja, pa citira: Odbismo pokornost poku enom, njegove naredbe odbismo, a vjeru njegovu zanemarismo. Nakon toga, ona ode, a Ebu - Bekr re~e: O Allahov Poslani~e, vidje li ti {ta bi? Ona tebe nije ni primijetila. On odgovori: Allah joj oduze vid s mene. Ona re~e: Vjerujem ti, jer ti istinu govori{. Ebu - Leheb sve je ove smicalice ~inio Resulullahu, a. Svi su bili njegovi susjedi, i niko od njih nije primio islam, osim Hakema bin Ebu- el - Asa. Kakvi su ovo susjedi!? Za{to mi to rade, {ta sam im u~inio? Ukbe bin Eb - Muit je znao i pretjerati u tome. Buharija prenosi, od Abdullaha bin Mesuda, r. Javi se najbjedniji od njih, Ukbe bin Ebi - Muit. Sve i da sam pokuao, ne bih uspio. Zatim re~e: Oni su se po~eli smijati toliko glasno, da su se tresli od smijeha. Glavu nije podigao dok ne do e ki mu Fatima. To ponovi tri puta. To im te{ko pade na srce! Ali tako mi Stvoritelja, sve nabrojane sam vidio mrtve u zajedni~koj grobnici mu{rika poslije Bitke na Bedru. Jedanput je Ukbe sjeo kod Resulullaha, a. Jedanput je Ubejj li~no zdrobio truhlu kost, pa pra{inu puhnuo na Resulullaha, a. To potvr uje i Kuran, koji ga opisa sa devet svojstava. On bi Resulullaha, a. Jedanput ga zete~e u namazu kraj Mekami Ibrahim mjesto gdje je stajao Ibrahim , pa re~e: O Muhammede, nisam li ti zabranio da to ~ini{, a Resulullah, a. On na to re~e: S ~ime mi to prijeti{, Muhammede? Tako mi Boga, ja u ovoj dolini imam najvi{e dru{tva. Muslim pranosi da je Ebu - Hurejre, r. On do e kod Resulullaha, a. A {to se ti~e muslimana, a posebno onih slabijih i nezatienih, te patnje bile su jo vee, a metode jo{ brutalnije. Metode su bile stravi~ne i raznovrsne. Na one muslimane koji nisu imali rodbinu, okomila se kurejijska bagra, zajedno s gospodom. Koristili su razli~ite metode zlostavljanja, te se i od same pomisli na njih, svakom plemenitom ~ovjeku srce cijepalo. Tada bi mu govorio: Ostat e{ ovako, tako mi Boga moga, dok ne umre{, ili dok se ne odrekne{ Muhammeda, pa po~ne{ ponovo vjerovati u Lata i Uzata. Bilal bi u takvom te{kom stanju govorio: Bog je jedan! Dok je Bilal podnosio ovu vrstu mu~enja, nai e jednog dana Ebu - Bekr pokraj njih, vidje to sve, pa kupi Bilala od Umejjeta. Njemu dade crnog mladog momka, u zamjenu za njega. Spominje se, me utim, da ga je kupio za pet ili sedam oka srebra. Nakon kupovine, Ebu - Bekr dao mu je slobodu. On, njegov otac i majka primi{e islam zajedno. Oni pro o{e jo{ gore od Bilala. Pro e Resulullah pokraj njih, pa im re~e: Strpite se, porodico Jasira! Probode joj spolni organ kopljem. Ona je prvi ehid islama. Kurejije su govorile: Neemo te ostaviti na miru, dok ne po~ne psovati Muhammeda, a. On im u tim silnim mukama obea to. Pustie ga nakon obeanja, a on ode pla~ui Resulullahu, a. Njemu su vezali noge i vukli ga tako po zemlji. Njih su mu{rici isto tako zlostavljali na razne na~ine. Tako er, primi islam kupljena robinja porodice Beni - Muemmela, koji su porijeklom od Benu - Adijja. Omer bin el - Hattab ju je silno tukao tada je bio murik dok mu ne bi dosadilo, a onda bi rekao: Prestao sam te tui jer mi je dojadilo. Oni, kao i svaki onaj za koga bi ~uli da je musliman, pro{li su istim trnovitim stazama. Naredio im je da se mogu samo tajno sastajati. Svako javno okupljanje bi ponovo navelo murike nevjernike da ispolje svoje nasilje, i pokvare Resulullahovo, a. Postojala je, tako er, bojazan od otvorenih sukoba dviju idejno neprijateljskih strana. To se i dogodi, ~etvrte godine Resulullahovog, a. Drugovi ashabi poslanika, a. Tako ih jedanput ugleda grupa nevjernika, pa ih izvrije ae i napadoe. Sad bin Ebi - Vekas udari nekog ~ovjeka - murika i okrvari ga. To je bila prva prolivena krv u islamu, a u njegovoj odbrani. Stoga je Allahova mudrost nalagala prikrivanje. Veina muslimana krila je svoje ubje enje, prakticiranje vjere, kao i svoja okupljanja. Jedino se tajno sastajao s muslimanima, vie radi njihove sigurnosti i radi samog islama, nego radi sebe. Na Saffi164 nalazila se kua Erkam bin Ebu el - Erkam el - Mahzumije. Bila je malo po strani od zulumara i njihovih o~iju. To se dogodilo u petoj godini poslanstva. Zlostavljanje, iako teko, jo uvijek nije imalo sveopi karakter. To je trajalo do polovine pete godine poslanstva, kad im se zabrani boravak u Meki. Savjetovano im je da razmisle o varci pomou koje bi se spasili ovog tekog zla. Gospodar va e vas milou Svojom obasuti, i za vas e ono to e vam korisno biti pripremiti. XVIII:16 Drugo kuransko kazivanje je o hazreti Hidru i Musau, a. Ono upuuje na to, da sve stvari i sve prilike ne idu i ne daju rezultate kako to uvijek naizgled biva. Tree kuransko kazivanje je o Zul - Karnejnu. Niko nije pot~injen u njegovoj zemlji. Stoga on naredi muslimanima da se isele u Abesiniju i da o~uvaju svoju vjeru od smutnje. Za njih je Poslanik, a. Kurej{ije nisu nikako mogli otrpjeti takav na~in obmane, pa krenu{e putem njihovih tragova. Dok su oni doli do obale, muslimani su ve krenuli sigurno. Primljeni su u Abesiniju kao dragi gosti. Tamo zate~e veliki skup Kurej{ija, od poglavara do gospode. Bilo je to iznena enje za sve njih. Njihov na~in govora je bio svakodnevno me usobno komuniciranje i me usobno savjetovanje rije~ima: Ne slu{ajte ovaj Kuran, nego pravite buku da biste ga nadvikali. Svi su bili okrenuti Muhammedu, a. Kritike su plju{tale sa svih strana. Slaga{e opet, ali ovaj put druga~ije. Slaga{e da je Resulullah, a. Oni saznado{e da su Kurej{ije primile islam, stoga se spremi{e za povratak i u mjesecu {evalu iste godine stigo{e u Meku. Kad su bili na sahat hoda do Meke, sazna{e pravu istinu o proteklom doga aju, te se nekolicina njih ponovo vrati u Abesiniju, a ostali u o{e u Meku tajno, ili pod ne~ijom za{titom. Oni stoga izabra{e dva sposobna i o{troumna ~ovjeka, da ih po{alju za njima, i to Amr bin el - Asa i Abdullah bin ebi Rebia. Do oe s nekom novom vjerom koju ne poznamo ni mi, a ni ti. Oni e bolje paziti na njih, jer znaju njihovu sramotu zbog koje su ih i grdili. Stoga posla po muslimane i pozva ih da do u kod njega. Koliko znam, niste ni moju vjeru - kranstvo, primili, a ni vjeru nekoga drugog naroda? Iz na{eg naroda je, znamo mu lozu i porijeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i pravedan. On nas pozva da vjerujemo samo jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo. On nas podu~i da se odreknemo vjere koju smo prakticirali, mi i na{i o~evi, vjere u mnogo kipova i kumira. Naredi nam da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od rije~i i povjerenja, da po{tujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo s kom{ijama. Naredi nam da namaz molitvu obavljamo, zekat dajemo dio od svog imetka i post postimo. Stoga povjerovasmo i u njegovo poslanstvo i po~esmo slijediti njegove upute. Postadosmo muslimani i po~esmo ispoljavati islam. Mi samo Allaha vjerujemo, druga Mu ne pripisujemo, zabranjujemo ono {to je nama zabranjeno, dozvoljavamo ono {to je nama dozvoljeno. Eto, zbog toga nas zamrzi na{ narod, zbog toga nas na muke stavi{e i na silu nas htjedo{e od na{e vjere odvratiti, i ponovo kipovima i kumirima prikloniti,da opet po~nemo ~initi sve ono {to smo ~inili prije islama. Pa po{to nas na to po~ee silom, prijetnjom i mu~enjem prisiljavati, i vjeru nau u nama ubijati, do osmo u tvoju zemlju. Izabrasmo tebe za domaina mimo drugih vladara i zemalja. Kako su to divne rije~i! Ja vas, tako mi Boga, neu predati ovima - pa se okrenu onoj dvojici Amru bin el - Asu i Abdullahu bin Rebi , neka se ne nadaju. Me utim, Amr je bio odlu~an. Postavi im pitanje o Isau. Oni se iznenadi{e, ali ranije su donijeli odluku da istinu govore, ma o kome od stvorenja se radilo. Tako se desi i sada. Kad u oe kod njega, on ih upita o Isau, a. Zatim re~e muslimanima: Idite, vi ste sigurni u mojoj zemlji. To je ponovio triputa. Ne bih dozvolio, za ~itavo brdo blaga, da se nekome od vas nanese zlo. Potom se okrenu svojim podanicima i re~e: A ovima ovdje - i pokaza na Amra i Abdullaha, vratite sve darove koje su donijeli. Meni ne trebaju, tako mi Boga! S mitom nisam ni ovaj prijesto dobio, a kamoli da s mitom ove izru~im. Dok budem imao posluan narod i ja u njima biti pokoran vladar koji e pravdu dijeliti. Shvati{e da svoje zle namjere ne mogu provesti u djelo, osim u domenu svoje vlasti. Stoga se u njihovim glavama ponovo rodi stra{na ideja. Vidje{e da ne mogu stati svemu ovome u kraj. Jedini na~in je da kona~no zabrane Resulullahu, a. Ali kako, kojim na~inom to u~initi? Ebu - Talib ga {titi i uvijek se isprije~i izme u njih i njega. Stoga odlu~i{e da se direktno s njim razjasne. Mi smo te molili do sada da zabrani svome bratiu da radi ono {to radi, pa ti to ne u~ini. Mi vi{e, tako nam Boga, nemamo strpljenja. On napada na{e pretke i rui nae svetinje, te sramoti nae bogove; ili e ga zaustaviti u tome ili emo i tebe tretirati kao i njega, pa dok neko od nas ne pobijedi ili ne propadne! Teko pade Ebu - Talibu ovaj prigovor, ova prijetnja i zakletva, pa posla po Muhammeda, a. Kada do e, on mu re~e: O moj bratiu, ljudi tvoga plemena do oe i rekoe mi to i to - ispri~a mu sve po redu, a zatim nastavi: Smiluj se i meni i sebi! Ne optereuj me da ~inim ono to nisam kadar moan. Ne, ja ne odustajem! Zatim proli suze i gorko zaplaka, a onda ustade i ode. Ebu - Talib, uronio u duboku tugu, pozva ga da se vrati, pa kad se pojavi, saopi mu: Idi, moj bratiu, i govori ono to ti je na srcu, i znaj, tako mi Boga, nikada te i nikome neu izru~iti, a niti te napustiti. Budi ustrajan u velikom djelu, obraduj, neka od sree sjaje o~i oko tebe! Povedoe sa sobom Imare bin Velid bin el - Mugiru. Kada do oe, rekoe: Ebu - Talibe, ovaj mladi je najnapredniji i najljepi kurejijski mladi, darujemo ga tebi! Uzmi ga i koristi njegovu pamet i snagu, neka bude kao tvoj sin, a predaj nam svoga bratia, koji se odmetnu od vjere tvoje i tvojih o~eva i od vjere tvoga naroda. Mi hoemo da ga ubijemo. Dajemo ti ~ovjeka za ~ovjeka, glavu za glavu. Ebu - Talib odgovori: Tako mi Boga, niko ne bi mogao smisliti neto ovako kao vi. Loe je to na ta me navraate! Dajete mi svoje dijete da vam ga hranim, a vi moje da ubijete! Nikada, tako mi Boga, nikada se to nee dogoditi. Nastavite kako ste po~eli! U tom vremenu, na um im pade da na druga~iji na~in Resulullahu, a. Zvjerstvom, nezapamenim do tada, treba ga ukloniti. Upravo e ovo biti razlog da dva ugledna mekanska junaka pre u na islam: Hamza bin Abdul - Muttalib i Omer bin El - Hattab, r. U zvjerstva koja su ~inili spada i ovo: Jednog dana do e Utejb bin Ebi - Leheb kod Resulullaha, a. Podera mu ko{ulju, pljunu mu u lice, ali proma{i. Dok je to ~inio sin Ebu - Lehebov, Resulullah, a. Dova mu bi usli{ena. Do oe u mjesto Ez - Zerka, u pustinji, i tu zanoi{e. Nave~er ih obi e lav od kojega se upla{ie. Utejbe povika: Teko meni, brate, tako mi Boga, pojest e me, kao to je Muhammed, a. Kunem se i zavjetujem se Bogu, da u sjesti na najvei kamen koji mogu ponijeti i pritisnuti njime Muhammeda. Do e Resulullah, a. Kad se Resulullah, a. Nikada ne vidjeh takvog dromedara. Tako mi Boga, poigravao je, i okrenuo se prema meni da me izgrize. Ibn - Ishak prenosi: Meni su rekli da je Resulullah, a. Da ga je dohvatio, on bi ga izgrizao i na smrt izujedao. Ideja o uni{tenju Muhammeda, a. Govorili su o Resulullahu, a. Reko{e: Ne znamo da je iko imao ovoliko strpljenja kao mi s njim. Bili smo strpljivi i previ{e, posebno {to se radi o jednoj ozbiljnoj stvari. Dok su oni tako govorili, pomoli se Resulullah, a. To se odrazilo na licu Resulullaha, a. Kada je drugi put prolazio ispred njih, sli~no uradie, pa se to odrazi na njegovom, a. Tako bi i kad je trei put prolazio. Svaki je od njih izgledao kao da ima na glavi pticu grabljivicu. Onaj koji ga je navie napadao, smiri se, sabra se, pa mu se po~e obraati najljep{im rije~ima. On povika: Odlazi, Ebu - Kasime, nisi ti neznalica. Sutradan se opet iskupi{e i opet po~e{e pri~ati o njemu, a Resulullah, a. Vidjeh - pri~a Ibn Amr bin el - As - kako neko od njih dohvati njegov ogrta~, a Ebu Bekr sko~i na njega. Oni ga pusti{e i odoe. Tada se pomoli Ebu - Bekr pa ga svom snagom odgurnu od Resulullaha, a. On se zatim vrati me u nas sav pretu~en! Bio je to Hamzin prelazak na islam. Hamza sin Abdul - Muttaliba, r. Svakako je postojao neki povod ovom svijetlom doga aju. Utom se pomoli Hamza iz lova, nosei svoj luk.
